Dr. José María Simón, predsjednik  

Svjetske federacije katoličkih liječničkih društava (FIAMC)

 Letter to Catholic Physicians Worldwide on 

«The Physician's Relationship with Morality» 

Drage kolege, 

Odnos između liječnika i moralista nije uvijek jednostavan. Brojni kolege iz različitih zemalja 

pitaju za smjernice koje bi povećale njihovu moralnu sigurnost u liječničkom radu. Moralna se 

sigurnost postiže savjetovanjem sa stručnjacima kako bi se rasvijetlila profesionalna savjest. Za 

istinsku je humanost potrebna dobra obučenost i ispravna informiranost oplemenjena trajnim 

traženjem istine. U posljednje je vrijeme zbog prirode odgovora stručnjaka, korisno razjasniti 

značenje i cilj tih odgovora. 

Prirodni zakon  

Prirodni zakon proizlazi iz ljudske sposobnosti da traži i prihvaća istinu. Niti jedna druga 

profesija ne cijeni prirodni zakon toliko koliko ga cijeni liječnička profesija. 

Iako prirodni zakon nije isto što i biološki zakon, svjesni smo da će se, na primjer, naši pacijenti 

razboljeti ako podcijenimo ljudsku fiziologiju. Zato nitko ne može jesti kamenje jer time krši 

zakone našeg tijela i stoga će se razboljeti. To nam pomaže da shvatimo da postoji zakon koji 

nam omogućuje poštivanje ljudskog dostojanstva. Svi "znamo" da ubojstvo nevinog bića jest 

zlo ili da je krasti zlo. Znamo da ukoliko ne promatramo ljudsko biće kao psihološko, duhovno, 

obiteljsko i socijalno biće, nikad nećemo ostvariti našu dužnost da pretvorimo patnju u dobro 

zdravlje, jer kao liječnici mi smo Nazarećani, Cirenci koji pomažu nositi težinu bolesti i boli. 

Iako apsolutna većina stanovnika planeta zemlje vjeruje da postoji Vrhovno Biće, mnogi filozofi 

i oni koji stvaraju javno mnijenje u zemljama Zapadne Europe to ne vjeruju. Mi im pak možemo 

dati sasvim jednostavne, prirodne razloge što je dobro ili loše za čovjeka. Možda će im baš ovi 

razlozi razjasniti koliko je uzvišen naš stav. 

U svjetlu postojanja "prirodnog zakona", a imajući u vidu složenost ovog područja (iako su neka 

pravila vrlo jednostavna) i ograničenja od kojih ljudska vrsta pati još od vremena Adama, 

postavlja se pitanje postoji li neki vrhunski autoritet koji može pravilno protumačiti ovaj zakon. 

Brojne intermedijarne pravne postavke pomažu nam ili pak odmažu u shvaćanju ovog zakona. 

Naš vrhunski, osobni autoritet jest osobna profesionalna savjest koja će odlučiti da li ćemo 

učiniti ili ne neki medicinski zahvat. Uistinu, svatko od nas može vlastitim razumom dospjeti 

daleko u traženju istine. No postoji i sigurni, pravi i objektivni, a stoga i korisni i prihvatljivi 

autoritet u tumačenju zakona koji nas štiti od pogrješki u ophođenju s ljudima koji čak traži 

transcendentalnu sreću ljudi. 

Bog je Stvoritelj svemira i čovjeka. I, kako kažu neke političarske izjave, Bog je čovjeka 

oslobodio. Oslobodio ga je da bi mogao izabrati istinu i dobro. Ali, oslobodio ga je i da može 

izabrati zlo. Iskustvo nam govori da su dobro i zlo isprepleteni u bezbrojnim nijansama unutar 

naših zdravstvenih struktura. Ukoliko postoji zlo, postoji i konfuzija i pogrješka. Obje mogu biti ili 

ne biti za osudu (moramo se boriti protiv obje!). Štoviše, postoje neki ljudi koji kao da su 

predodređeni za širenje konfuzije. Zlo može kreirati prave "grešne strukture", mjesta, ustanove 

ili zakone koji ne služe općem dobru.  

Crkva tumači prirodni zakon 

Stvoritelj je ustanovio Crkvu koja treba tumačiti "prirodni zakon" na autentični način. Crkva pazi 

na sve što je Gospodin objavio, a što nije u prirodi. Mi smo samo prolazno na Zemlji kao na 

nekom testiranju i do neke smo mjere izolirani od Boga, ali nipošto nismo zaboravljeni.

U Gospodnjoj molitvi govorimo "Oče naš, koji jesi na nebesima", što znači da smo na nekom 

drugom nivou, a ne u Nebu. "Dođi kraljevstvo Tvoje" i "otpusti nam grijehe naše" jasno govore 

da postoji jedno bolje stanje koje može doći, a nije još u potpunosti stiglo i da Stvoritelj može 

učiniti sve. Učenje Katoličke Crkve pomaže nam da ne budemo sami. Crkva govori ljudskim 

jezikom (i različitim jezicima) o svemu što se događa čovjeku. 

Druga pak istina kojoj smo svjedoci jest realni napredak medicine, bez obzira na to što u 

različitim zemljama i kulturama postoji osim napretka i asimetrija, ili čak i nazadovanje. 

Možemo još doći do mnogih iznenađujućih otkrića u samoj prirodi i sposobni smo doći do novih 

ideja i stvoriti beskonačno mnogo stvari, zbog čega naš život postaje strastveno iskustvo koje 

nikad nije gotovo.  

Napredak bi se morao ostvarivati i u znanosti i u etici. U posljednje su vrijeme ime i sadržaj 

nove discipline, bioetike, obradovali mnoge. Vjerujem da smo kao liječnici i prije imali 

ekvivalentne discipline. Nedavno sam čitao knjige o medicinskom Moralu i profesionalnoj Etici s 

početka prošlog stoljeća, a to su zapravo rasprave o bioetici... 

Crkveni nauk prati razvoj medicine 

Razvoj medicine popraćen je i razvojem Nauka Katoličke crkve. Nove tehnike i nova otkrića 

obavezuju liječnike čiji rad se temelji na Nauku. Sigurnost u moralnim stavovima nužna je u 

prakticiranju naše profesije. Nauk usmjerava profesionalnu savjest na to da čini dobro 

prilagođavajući se vremenu i trenutku razvoja. Nauk se prilagođava trenutku nakon razmatranja 

o provedenim pokusima. Ipak, on nas ne pošteđuje od napora da i sami istražujemo svijet. 

Naprotiv, zahtijeva od nas da to učinimo de facto i de iure. 

Crkva nam govori da, iako smo svi mi koji smo kršteni dio Crkve i radimo za Nju, Sveti Otac 

zajedno s biskupima ocjenjuje Nauk. Ne može biti drugačije. Svemogući je postao jedan od nas 

i ostavio svoje namjesnike na Zemlji da čine što i kako žele, ali prilagođavajući se Božanskoj 

logici. Nije razumno da itko na bilo koji način donosi Nauk ili da pak pokušava interpretirati 

"prirodni zakon" na autentičan način. 

Stoga, kada se u javnosti pojavi papinski ili episkopalni spis od interesa za profesiju, katolički 

liječnici trebali bi biti kritični prema bezbroju teologa moralista koji interpretiraju i reinterpretiraju 

spis u medijima. Kao da Papa to nije napisao na razumljiv način. Kao da mi kao katolički 

liječnici to ne razumijemo i sami! Ne bi smjeli vrijeđati razum profesionalaca ili populacije 

općenito. Znam da su neki teolozi izdali brojne publikacije i da su predavači na renomiranim 

učilištima, ili smo pak vezani uz njih prijateljskim vezama. Emotivnost može učiniti da ljudi 

interpretiraju stvari na drugačiji način nego što bi trebali. 

Svatko razumije kad se kaže "čini što ti šef naredi". Ovo bi trebalo ušutkati svakoga koji se 

neopravdano bavi tuđim poslovima. 

Bitno je uzeti u obzir da, kao što je slučaj u otkrivanju osobnih tajni, javno stajalište Crkve ima 

primat nad osobnim naukovanjima. Stoga, javno naukovanje Katoličke Crkve u području od 

našeg interesa uvijek je istinito i prioritetno. Osobni nauk teologa uvijek se mora odbaciti 

ukoliko je u suprotnosti s naukom Katoličke Crkve. Čak i ako se samo čini da su u suprotnosti. 

Jedan od principa komunikacije u Katoličkoj Crkvi jest jasnoća i ne-protuslovlje. Ne postoje 

tajne u Katoličkoj crkvi. Glavne istine su javne i jasne (mogu se pronaći u Katekizmu Katoličke 

Crkve). Kad se proglasi misterij, on je jasan i klasificiran kao takav.  

Život ljudi na Zemlji ima svoj cilj u vječnosti. Čovjek se ne može mjeriti samo u dvije dimenzije. 

Treća dimenzija, ona koja stremi prema gore, jest ona koja daje oblik našim životima.  

- Primjer 

Donosimo primjer izjave stručnjaka o mogućnosti ozakonjenja transfera promijenjenog 

nukleusa u jajašce kako bi se dobile matične stanice. Genetski materijal iz jedne stanice 

promijenio bi se na takav način da kada bi bio umetnut u jajnu stanicu i tamo bio aktiviran, ne 

bi doveo do stvaranja ljudskog bića. Taj bi oblik nalikovao na hidatiformnu molu koja također 

nastaje iz promijenjenog jajašca i spermatozoida, iako na prirodan način. 

Ovaj je primjer poučan jer dolazi iz razmišljanja, mogućnosti, izražavanja stavova, iz 

priznanja da je svatko ekspert samo u jednom području i da ne govori u ime svoje Crkve ili 

institucije u kojoj radi, kao i iz činjenice da istraživanje počinje na životinjama. 

U vrijeme donošenja odluke potrebno je usredotočiti se na problem  

Mi se kao katolički liječnici u brojnim slučajevima suočavamo s moralnim dvojbama i 

moramo donositi odluke. Stoga je važno naučiti razlikovati dobro od zloga, a to je nemoguće 

učiniti na rubovima Crkve (tako stvari stoje). 

Kada se donose odluke, dobro je uzeti u obzir staro pravilo "primum non nocere" (prvo, ne 

škoditi) i evanđeoski princip "ne više tereta nego što je nužno". Isto tako da treba raditi s 

dobrim namjerama, što nam omogućuje da probleme shvaćamo mnogo humanije.  

Iako obično nismo odgovorni za zlo koje čini treća strana ili grešna struktura za koju radimo, 

nikad ne smijemo izgubiti ideale koje smo imali u mladosti, želju za mijenjanjem stvari bez 

obzira na to koliko su duboko ukorijenjene ili pak uvjerenje da nikad nismo sami. 

Prije donošenja odluka liječnik uzima u obzir kompletnu situaciju kako bi se suočio s nekim 

problemom. Dobro je stvari smjestiti u veliki okvir zdrave antropologije. Sjećam se kako sam 

jednom zgodom bio pozvan u medije na debatu o umjetnoj oplodnji lezbijskog para. Za 

pretpostaviti je bilo da će biti prisutan podjednaki broj osoba suprotnih mišljenja. Međutim, 

gosti su bili homoseksualni aktivist, lezbijka, biseksualac, slobodnjak i heteroseksualac. 

Nadalje, najavljivač i prilozi bili su svjetlosnim godinama udaljeni od razmišljanja 

heteroseksualne manjine. Kad sam upitao urednika programa kako je došlo do tako grube 

manipulacije, naslušao sam se o tome što je sve poduzeto kako bi se osigurala točna 

ravnoteža s obzirom na razlike u mišljenju... 

U tom slučaju, problem nije u bio u tome da li par ima pravo na inseminaciju ili postoje li 

heteroseksualni parovi koji loše odgajaju djecu? Šira perspektiva može stručnjaku koji se 

bavi oplodnjom dati razlog za priziv savjesti. Jer idealno jest, prema iskustvu milijuna parova 

sa sretnom djecom, da se djeca rode prirodnim putem - u obitelji od muškarca i žene. Oko 

ovoga bi se trebala povesti debata, jer tu je prava srž problema. 

Možete li naškoditi čineći dobro? 

Problemi u donošenju medicinskih odluka uglavnom se ne prikazuju kao šteta koja nastaje 

kad se čini dobro, no istina je da je to rješenje problema u mnogim situacijama. A princip da 

se nikad ne učiniti zlo da bi se došlo do dobrog cilja jest esencijalan, jer cilj ne opravdava 

sredstva. 

Medicinske su odluke moralna djela. Zbog životne rutine često ih ne vidimo kao takove. 

Možda smo jednom razmatrali moralnost nekog protokola ili postupka, odlučili da je to 

pošteno i zatim to primijenili na različite pacijente bez daljnjeg razmišljanja o tome. 

Automatizam čini dio prirodnog procesa i pomaže nam živjeti bez prevelikog trošenja 

mentalne energije. Ipak, u nekim je prilikama – ne samo u izvanrednim slučajevima – 

potrebno moralni čin proučiti vrlo pažljivo. 

Korisno je moralni čin podijeliti u sastavnice kako slijedi: objekt, cilj i okolnosti. Dobro djelo 

zahtijeva simultanu prožetost ova tri elementa koja su sastavnica moralnosti ljudskih djela. 

Ponekad moramo dobro razmisliti kako staviti sve na svoje mjesto i proučiti koji zapravo 

problem treba riješiti. Ukratko, o čemu zapravo govorimo. 

Na primjer, možete se napiti (zao čin) kako vas ne bi boljelo vađenje pokvarenog zuba (hvale 

vrijedan cilj) bez pomoći lijekova. Nije li to prihvaćanje tvrdnje da cilj opravdava sredstva ili 

da šteta može biti učinjena (opijanje) u svrhu dobra (zdravlja)? Odgovor na ovu dvojbu koja 

se može primijeniti u mnogim slučajevima, ali ne u svima, jest da smo mi čin svrstali kao 

"opijanje", a zapravo je to čin "anestezije". Alkohol je anestetik, iako anestetik druge linije. 

Praktični će nam razlozi s malo treninga i iskustva pomoći da moralni čin korektno 

klasificiramo. 

Postoje ponašanja koja su zbog svoje prirode uvijek pogrešna. Na primjer, u slučaju 

pobačaja ne može se tvrditi da je žrtvovanje djeteta kako bi se navodno pomoglo majci 

dobar čin. S koje god to strane promatrali.  

- Dvostruki učinak 

Teorija dvostrukog učinka ima lošu reputaciju u Europi zahvaljujući tzv. omalovažavanju 

"usputne štete" u prošlim ratovima. Neprijatelja ste bombardirali i, nenamjerno, vaš je čin 

doveo do smrti nevinih civila. To je strašno. 

Ipak, medicina postoji jer prihvaćamo tu teoriju. Kemoterapija je namijenjena ubijanju 

kanceroznih stanica, no ubija i zdrave stanice. Odstranjujemo bolestan uterus unatoč 

činjenici da će žena biti zauvijek neplodna. Cijepimo tisuće djece unatoč činjenici da će neka 

umrijeti od nuspojava.  

Očito je da moramo učiniti sve što je moguće više da se smanje nuspojave, baš kao što 

moramo učiniti sve da bismo spriječili izbijanje rata. Kod dvostrukog efekta nije pitanje da li 

činiti zlo kako bi se postiglo dobro. Zlo nije željeno. Javlja se kao neželjeni i dosadni gost. 

Kod tzv. terapeutskog ili eugeničkog pobačaja, kako bi pojasnio da ne postoji dvostruki efekt 

i da se prvenstveno bori za embrio, Ivan Pavao II. je utvrdio da se smrt nevinoga nikad ne 

može ozakoniti.  

Kod indirektnog pobačaja, iako je korektno liječiti majku čak i ako očekujemo nuspojave 

poput smrti fetusa ili embrija, neki su nam ljudi dali viziju rješenja tog problema. Navodim 

slučaj liječnice Gianne Beretta koja je odbila liječenje kako ne bi naškodila tijeku trudnoće. 

Ona je umrla, a njezino dijete živi. 

- Manje zlo 

Postalo je moderno govoriti o manjem zlu kao da je to nešto poželjno. No, nije tako. Ne smije 

se činiti zlo, koliko god malo ono jest ili pak mislimo da jest. Zlo je uvijek zlo. Teorija manjeg 

zla ne odnosi se na to da činimo zlo, nego da ga podnosimo. Moramo podnositi neka zla 

zato što nismo don Quijote koji se bori protiv svega, a nadasve zato što je ljudsko biće 

slobodno da zloupotrijebi svoju slobodu. Naša je dužnost da nikad ne radimo zlo. Trebamo 

uvijek činiti najbolje što možemo. Ono na što se nikako ne smijemo naviknuti jest toleriranje 

zla koje se radi nevinima. U tome nema manjeg zla! 

- Suradnja sa zlom  

U svijetu kakav je danas moramo nastojati da izbjegnemo suradnju s ljudima i strukturama 

koji narušavaju dostojanstvo čovjeka. Iako će oni možda naći nekoga tko će htjeti surađivati 

sa zlom, neće naći nas. To se nama ne bi smjelo dogoditi, i, ukoliko je moguće, mi bismo 

morali ispraviti takve situacije.  

U nekim prilikama samo sumnjamo, posebice ako je suradnja udaljena. Udaljena suradnja, 

iako učinkovita, ne prepisuje se nama ukoliko mi to ne želimo. Dobro je izbjegavati skandale 

kako ne bismo bili njima obilježeni. Ali, ne smijemo se sakriti u mišju rupu i prestati biti dobro 

sjeme u svijetu koji nas okružuje. 

- Sloboda i moralna nepokolebljivost 

Katolički su liječnici slobodni u prakticiranju svoje profesije. Mi imamo inteligenciju i moramo 

je koristiti najbolje što možemo. Štoviše, sigurnost da se ponašamo dostojno čovjeka 

(moralna nepokolebljivost) može se postići već s minimumom etičkog odgoja, držeći se 

Nauka i podrške koju nam daju stariji kolege ili svećenik koji poznaje doktrinu. Na taj način 

tisuće liječnika diljem svijeta svakodnevno obavljaju svoj posao mirne savjesti. 

Kao katolički liječnici imamo krasne uzore po čijim principima možemo djelovati. Tim je 

ljudima uzor glavni smisao etike: Christus medicus. Sv. Luka, Sv. Kuzma, Sv. Damjan, Sv. 

Giuseppe Moscati, Sv. Gianna Beretta, Sv. Riccardo Pampuri, Fr. Pere Tarrés, Dr. László 

Batthyány-Strattmann, kao i mnogi drugi koji su nam prethodili i postali velikani medicine. 

Zanimljivo, pacijenti često više slave njih nego nas, liječnike... 

Razmišljanja o nekim temama 

- Kondomi 

"Bitka" koja se vodi oko kondoma koji bi spriječili širenje AIDS-a ili neželjenih trudnoća je 

jedna od onih tema koja ljute katoličke liječnike. No, ne smijemo dopustiti da nas se navuče 

na tanak led. Seksualnost je jedan od darova u braku i unutar braka najbolje se izražava.

Kao oženjeni katolici živimo u potpunosti svoju seksualnost. Izvanbračna seksualnost, 

homoseksualnost i poligamija ne čine dio naše antropološke stvarnosti. Crkva ne može biti 

optužena za širenje AIDS-a (ostalih 29 spolno prenosivih bolesti gotovo uvijek se zaboravlja) 

kada se zalaže za apstinenciju, vjernost i strpljivost. To je nadasve korisno kako bi se 

spriječile bolesti ili pak tinejdžerske trudnoće. Ali, glavni cilj čistoće nije prevencija epidemije 

nego promoviranje vrlina i osiguranje buduće sreće. 

Očigledno je da će katolički liječnici koji rade u svijetu u kojem ima svega i svačega i u kojem 

su čak i zdravstvene strukture često izopačene, doći u doticaj s ljudima koji žele trajno 

prakticirati poligamiju ili homoseksualnost. U jednoj pak dobroj atmosferi i dobrom odnosu 

liječnika i pacijenta, dobro bi bilo promovirati im naše stavove. Ukoliko osoba implicitno ili 

eksplicitno nastavlja sa svojom praksom, liječnik bi trebao razgovarati s njom o kondomima 

kao o više ili manje nesavršenoj "barijeri", a da ih ne prikazuje ili preporuča kao nešto što je 

dobro. Naposljetku, ukoliko je osoba zaražena, treba joj pristupiti s naklonošću i 

profesionalnošću.  

Važno je uzeti u obzir da poslanje Katoličke crkve nije promovirati rješenja koja će potaknuti 

ljude na daljnja nepoželjna ponašanja. I koliko je god to moguće, mi moramo spriječiti pojavu 

da nas mediji koriste za promociju nevrijednog ponašanja.  

Postoje znanstvene spoznaje koje nisu naučene iz znanstvenih emisija i stranica u medijima. 

Spoznaju da postoje hermafroditi, da je post-abortivni sindrom čest i bolan ili da se 

homoseksualci često mogu mijenjati, učimo iz specijaliziranih časopisa ili od iskusnih 

učitelja. 

Dobro je uvijek držati se zdrave antropologije i imati na umu da masmediji znaju što je 

jednostavno bolje, da moraju imati zastrašujuće naslove te da rijetko kad iznose dobru 

moralnu raspravu.  

- Eutanazija: umiranje nije isto kao i biti ubijen 

Ne možemo napustiti pacijenta u terminalnoj fazi bolesti, ne možemo biti okrutni prema 

njemu i ne smijemo ga ubiti. Jedino što mu možemo omogućiti jest dobra palijativna skrb. To 

znači da uzimamo u obzir i biopsihosocijalne, duhovne i obiteljske osobine osobe. Trebamo 

ići tim putem. 

Eutanazija ubija slobodu. Pretpostavlja se da je ta odluka slobodna, a to opet znači da osoba 

nikad više neće donositi slobodne odluke. Čak ne može niti popraviti već donesenu odluku. 

Eutanazija, njena popularizacija i legalizacija su mračna strana profesije. 

Vrlo česti su slučajevi kada se raspravlja je li liječenje terminalnih pacijenata odgovarajuće ili 

nije. Medicina nikada ne smije zanemariti hidraciju, prehranu, higijenu, oksigenaciju i 

osnovne lijekove. Nedavno je stariji čovjek došao u bolnicu sa zatajenjem srca. Etička je 

komisija bolnice preporučila liječenje samo morfijem dok je pacijent umirao. Ipak, liječnik koji 

je rješavao slučaj, pacijenta je liječio diuretikom, kisikom i digoksinom. Pravu mudrost u 

ovom slučaju ipak je pokazao samo obični liječnik. 

- Oralni kontraceptivi 

Bog je namjerno ljudska bića stvorio nepotpunima. Muškarac treba ženu kako bi bio ispunjen 

i žena treba muškarca kako bi bila sretna. Nadalje, muškarac i žena trebaju djecu kako bi se 

upotpunili u obiteljskoj zajednici. Muž i žena imaju onoliko djece koliko mogu odgajati i 

podupirati. Broj djece ovisi o brojnim čimbenicima, a o njemu se mora odlučivati 

širokogrudno. Velike obitelji radost su društva i Crkve. Moje osobno mišljenje jest da je 

neprirodno da čovjek bude sam, osim ukoliko to čini zbog vrhunskog dobra, kao što je slučaj 

kod celibata zbog Kraljevstva nebeskog. Postoje naravno i slučajevi više sile kada se osoba 

ne može ispuniti u jedinstvu s partnerom. 

Seksualni je čin takav da ne ostavlja nikoga indiferentnim i uvijek ima posljedice. On 

ujedinjuje muškarca i ženu na način kakav drugdje ne postoji. On se mora dogoditi u zrelosti 

srca, predanja i ekskluzivnosti: u braku. Muškarac i žena daju jedno drugome sve, 

uključujući i sposobnost za stvaranjem novih života. To je dobro. 

Postoje slučajevi kada zbog objektivnih medicinskih, socijalnih ili obiteljskih razloga roditelji 

izbjegavaju začeće. Ova je mogućnost predviđena "naravnim zakonom". Žene su plodne 

samo nekoliko dana u mjesecu. Prirodne metode regulacije oplodnje (Billingsova, simpto- 

termalna, itd.) omogućuju da muškarac i žena ipak ostanu u seksualnom zajedništvu tijekom 

neplodnih dana, a time i nadvladaju nezdrava koketiranja s drugim osobama. 

U enciklici Humanae vitae, Sveti Otac Pavao VI. upozorava liječnike i zdravstveno osoblje da 

s pozornošću prouče znanstvene činjenice o ovom području, ispunjavajući tako svoju 

profesionalnu dužnost, a u svrhu davanja zdravih smjernica oženjenim parovima koji to 

očekuju od nas. 

Kontraceptivi zadiru u nekoliko ljudskih prava: pravo na život (u slučaju pobačaja ili 

postkoitalne pilule), pravo na zdravlje (imaju nuspojave za razliku od prirodnih metoda), 

pravo na znanje (ljudima se mora osigurati znanje o vlastitoj plodnosti) i pravo na 

ravnopravnost među spolovima (teret kontraceptiva uvijek pada na leđa žene). 

U srpnju 2005. godine, Međunarodna agencija za istraživanje raka (Lyon, Francuska), 

podružnica Svjetske Zdravstvene Organizacije, dala je izvještaj o karcinogenosti oralnih 

kontraceptiva koji se sastoje od kombinacije estrogena i progestagena. Izvještaj je zaključila 

ad hoc međunarodna radna skupina. Kontraceptivi su svrstani u karcinogene prve skupine 

(tj. sigurni karcinogeni za ljudi). 

Dragi kolege, sa žalošću utvrđujem da smo trenutno u nemogućnosti osigurati prirodne 

metode za sve one koji ih trebaju. Niska stopa plodnosti u zemljama s katoličkom većinom 

(Španjolska, Italija), u kombinaciji s nedovoljnim poznavanjem ovih metoda govori u prilog 

tome da mnogi oženjeni parovi koriste arteficijalne metode. Iako su to relativno bogate 

zemlje, ne možemo reći da se u njima rađa veliki broj djece. Ta nam je činjenica veliki izazov. 

Nikad ne smijemo stati na suprotnu stranu od prirodnih metoda regulacije poroda. 

Nažalost, kontraceptivi nisu jedini izazov medicini i društvu. Također, mi smo u nemogućnosti 

(mi, ali i općenito nacije) osigurati sredstva protiv malnutricije, malarije i vertikalnog prijenosa 

AIDS-a. Imamo znanje i poneka sredstva, no ne možemo ih osigurati potrebnima. Imamo 

puno posla. 

Nikad ne smijemo zaboraviti našu profesionalnu dužnost – ponuditi prirodna sredstva, a 

arteficijalna pokušati odstraniti iz uporabe. To moramo činiti bez osude oženjenih parova koji 

koriste kontraceptive, jer naš posao nije suditi. Napredak se sastoji u dobrom razumijevanju 

prirode i pomaganju prirodi koliko je god moguće. Svijet je nesavršen, a mi moramo raditi. I 

kada to učinimo, napredak će se osjetiti. 

- Pobačaj 

Ima li išta gore od izvlačenja djeteta iz majčine utrobe? Može li se pobačaj objasniti 

petogodišnjaku? Ne plače li žena koja je pobacila kao kad izgubi dijete na neki drugi način? 

Činimo li mi liječnici sve da pretvorimo patnju roditelja koji imaju problema sa začećem u 

radost i sreću? Katolički liječnici rade prema majčinom odabiru. Ne samo ili isključivo prema 

njezinom odabiru, ali uglavnom se toga drže.  

- Evolucija 

Vrlo malo znamo o fizičkom početku ljudske vrste. Trebat će nam desetljeća dok znanost 

bolje ne razjasni ovu temu. Ne zna se kako ili kada se jedna vrsta mijenja da bi nastala 

druga, ukoliko se to uopće događa. Veliki dio onoga što je do sada napisano znanja o toj 

temi je nepotpun i privremen. 

- Amniocenteza 

Kao što znate, osim u izuzetnim slučajevima, amniocenteza se koristi za provociranje 

pobačaja ukoliko se sumnja na fetalnu malformaciju. Stoga, budući da se ne vrši u svrhu 

dobra majke ili djeteta, amniocenteza se ne može razmatrati kao korektna medicinska 

pretraga.  

- Umjetna oplodnja 

Liječnici mogu i moraju pomoći neplodnim parovima, no ne mogu ih zamijeniti. Vrlo je 

korisno da shvatimo da, unatoč popularnosti takozvanih tehnika "pomognute oplodnje", ne 

smijemo pasti u površne i profitabilne napasti. Treba uložiti svu moguću energiju u 

poboljšanje ispitivanja plodnosti parova kako i u liječenje onih koje se može izliječiti, što je 

već puno. Imajući na umu da mnoge klinike imaju odjele s in vitro oplodnjom, bilo bi dobro 

objasniti parovima da funkcija liječnika nije da ih zamijeni, da se amniocenteza gotovo uvijek 

izvodi kako bi se pobacila defektna djeca, da se višak embrija često odstranjuje, da se djeca 

zamrzavaju. 

Katolički ginekolozi su heroji današnje medicine. Briga o njima i pomoć njima u svijetu 

prioritet su društava katoličkih liječnika i FIAMC-a. Liječnici opće prakse i drugih specijalnosti 

također mogu mnogo pridonijeti kada je riječ o plodnosti. 

- Poštivanje embrija. Matične stanice. 

Iskreno vjerujem da nas znanje koje imamo o embriju skrupulozno upućuje na njegovo 

poštivanje od samog trenutka začeća. I da je to stav kojim izbjegavamo većinu problema. 

Naša dosljednost se poglavito vidi kada borci za očuvanje kitova i tuljana, borci protiv smrtne 

kazne, aktivisti za ljudska prava i različite vrste filantropa prihvaćaju uništavanje embrija bez 

da trepnu (naravno, uvijek zbog terapeutske svrhe). 

Začeće traje neko vrijeme, ali sam proces počinje mnogo ranije: počinje poštivanjem i 

sjedinjavanjem muškarca i žene te izbjegavanjem in vitro oplodnje. Ljudska bića ne bi smjela 

remetiti biologiju.  

Uspoređujući s početkom Evanđelja po Ivanu, možemo reći da u početku bijaše genetska 

poruka, i genetska poruka bijaše kod života i genetska poruka bijaše život. Kada postoji 

potpuna genetska poruka eksprimirana u kontinuiranom, koordiniranom i postupnom tijeku, 

nezaustavljena zbog nekih vanjskih utjecaja, stvara se jedinstveno i neponovljivo ljudsko 

biće. Biće koje se mora poštivati. Ono dolazi k nama i njegova ga obitelj (mi) mora poštivati i 

prihvatiti. 

Razumljivo je da iako bilo koja stanica, npr. stanica naše kože, sadrži kompletnu humanu 

genetsku poruku, nije samostojno ljudsko biće. Ekspresija ove poruke je djelomična, što 

znači da nije kompletno ljudsko biće. Oplođeno jajašce je kompletno i zarana se ponaša kao 

ljudsko biće! U početku smo jedna neponovljiva poruka okružena s nekoliko membrana, 

RNA, zalihama energije i ostalim potrebama. Do danas niti jedan znanstvenik nije "stvorio" 

život. Ljudska bića mogu samo prenositi život, bilo korektno ili nekorektno. 

Embrionalne matične stanice postoje kako bi osigurale razvoj embrija. Adultne pak matične 

stanice pomažu u regeneraciji tkiva. To je jednostavno za shvatiti. 

Strogo gledano, ljudsko biće nema nikakva prava na život. Život je dar koji smo dobili. Prije 

nego što bijasmo, bili smo ništa i nismo bili podložni pravima. Naše je pravo da nam niti 

jedno drugo ljudsko biće ne smije oduzeti naš život! 

Dragi kolege, 

naša je profesija možda najcjenjenija profesija u svijetu i ona od koje ljudi najviše očekuju. 

Preporučam vam da nikada ne prestanete rasti u znanju, da imate na umu liječničku 

zakletvu i molitvu (www.fiamc.org), a ne padnete u napast slavljenja boga Mamona (novca) i 

da razmislite o mogućnosti uvođenja i drugih kolega u Društvo katoličkih liječnika. 

Iskreno Vaš, 

José María Simón 

1. prosinca 2006. 

P.S. Zahvalan sam mons. Mauriziu Calipariu, duhovnom asistentu FIAMC-a, na naputcima 

koje mi je dao za finalnu verziju ovog pisma. Iako je pod nadzorom hijerarhije, Kanonsko 

pravo daje autonomiju međunarodnim katoličkim organizacijama kao što je i ova kojoj ja 

predsjedam. FIAMC je javna pravna organizacija u sveopćoj Crkvi i stoga "govori i čini u ime 

Crkve". Ovo je jasan znak crkvenog povjerenja u laike.