Novosti Najnovije Dan bolesnika 2008 | Dan bolesnika 2008 |
|
|
| HKDMST | |
| Četvrtak, 07 Veljača 2008 | |
|
O spomendanu Blažene Djevice Marije Lurdske, 11. veljače, obilježava se XVII Svjetski dan bolesnika, tom prilikom papa Benedikt XVI u svojoj poruci nas potiče na razmišljanje o smislu boli i o kršćanskoj dužnosti preuzimanja te boli u kojoj god situaciji ona došla. Odabrane teme "Euharistija, Lurd i pastoralna skrb o bolesnicima" povezuje sto pedesetu obljetnicu ukazanja Bezgrešne u Lurdu i proslava Međunarodnog euharistijskog kongresa u Quebecu, u Kanadi. Tako se nudi jedinstvena prilika za promišljanje o uskoj vezi između euharistijskog otajstva, uloge Marije u spasenjskom naumu i stvarnosti čovjekove boli i patnje.Razmatrati o Bezgrešnom začeću Marijinu znači stoga prepustiti se da budemo privučeni onim "da" koji ju je na čudesan način združio s poslanjem Krista, otkupitelja čovječanstva; to znači dozvoliti da nas ona uzme za ruku i vodi, te i sami pred voljom Božjom izgovorimo "fiat - neka mi bude", svim svojim bićem isprepletenim radostima i žalostima, nadama i razočaranjima, u svijesti da kušnje, bol i patnja obogaćuju smisao našega hodočašća na zemlji. Sluga Božji Ivan Pavao II. - nas uči da je Marija "euharistijska žena" čitavim svojim životom, te je stoga Crkva, gledajući u nju kao u svoj uzor, "pozvana da je slijedi i u njezinu odnosu prema tome presvetom Otajstvu" (enciklika Ecclesia de Eucharistia, 53). Pod tim vidom još se bolje razumije zašto se u Lurdu uz čašćenje Blažene Djevice Marije povezuje snažno i neprekidno podsjećanje na Euharistiju sa svakodnevnim euharistijskim slavljima, s klanjanjem pred Presvetim Otajstvom i blagoslovom bolesnika koji predstavlja jedan od najsnažnijih trenutaka hodočasničkoga boravka uz spilju Massabielles. Prisutnost mnogih bolesnih hodočasnika i volontera koji ih prate u Lurdu pomaže kod promišljanja o majčinskoj i nježnoj brizi što je Djevica pokazuje u odnosu na čovjekovu bol i patnju. Kršćanska zajednica, koja se okuplja oko svojih članova koji pate i koji nose znakove Gospodinove muke, Mariju, pridruženu Kristovoj žrtvi, Mater Dolorosu, koja podno križa trpi sa svojim božanskim Sinom, doživljava osobito bliskom. Marija trpi s onima koji su u kušnji, s njima se nada i njihova je utjeha dok ih podupire svojom majčinskom pomoću. Nije li duhovno iskustvo tolikih bolesnika da se još bolje razumije da "božanski Otkupitelj želi prodrijeti u dušu svakoga tko trpi po srcu svoje presvete Majke, prvine i vrhunca svih otkupljenih"? (Ivan Pavao II., apostolsko pismo Salvifici doloris, 26). Sveti Otac dalje navodi - ako nas Lurd uvodi u razmatranje majčinske ljubavi Bezgrešne Djevice prema svojoj bolesnoj i trpećoj djeci, nadolazeći Međunarodni euharistijski kongres bit će prigoda za klanjanje Isusu Kristu prisutnome u Oltarskom Sakramentu, bit će prilika da se povjerimo njemu kao Nadi koja ne razočarava, da ga primimo kao lijek besmrtnosti koji ozdravlja tijelo i duh. Isus Krist otkupio je svijet svojim trpljenjem, svojom smrću i uskrsnućem te je htio ostati s nama kao "kruh života" na ovom našem zemaljskom hodočašću. "Euharistija dar Božji za život svijeta" tema je Euharistijskoga kongresa koja ističe da je Euharistija dar što ga Otac daruje svijetu, dar njegova vlastita jedinoga Sina, utjelovljena i razapeta. On nas okuplja oko euharistijskoga stola, izazivajući u svojim učenicima ljubavlju ispunjenu brigu za one koji trpe i za bolesne, u kojima kršćanska zajednica prepoznaje lik svoga Gospodina.
Sveti Otac naglašava kako bol, vjerom prihvaćena, postaje vrata po kojima se ulazi u otajstvo otkupiteljske patnje Isusove, da bi se tako s njime stiglo do mira i radosti njegova uskrsnuća.
Dijeleći Apostolski blagoslov Sveti Otac poručuje neka Dan bolesnika bude zgodna prilika da se na poseban način zazove Marijina majčinska zaštita nad sve koji su kušani bolešću, na zdravstvene djelatnike i one koji se bave pastoralom bolesnika.
Na našem životnom putu patnja nam se pridruži, prije ili kasnije, kraće ili duže vrijeme. Čovjek pati kada se rađa i kada umire. Bol pogađa i male i velike, djecu i starije, bogate i siromašne, poznate i neznane. Nitko ne može proći životnom stazom a da ga ne dotakne sjena boli i patnje. Patnja nije apsurd, već misterij. Potrebno je u trenucima boli i patnje pogled usmjeriti naviše i tako dati smisao patnji i boli.Ljudska povijest nije povijest bolesti, nego povijest spasenja. Nema te situacije u našem životu u kojoj Bog nije prisutan. Odgovor na našu situaciju dolazi iz budućnosti, a to je uskrsnuće.
Vratimo se na promišljanja sluge Božjeg Ivana Pavla II o kršćanskome smislu ljudske patnje i otajstvu boli u“Salvifici Doloris' /1983. Sveti Otac polazi od pitanja koje si postavlja svako ljudsko biće: Čemu zlo? Čemu bol? ističe kako se svako objašnjenje čini nedovoljnim i neodgovarajućim. Čovjek, u svojoj patnji, ostaje nedodirljivo otajstvo ali, Krist nam, odgovarajući s Križa, pomaže ući u otajstvo i otkriti razloge trpljenja. Krist ne objašnjava razloge patnje, već prije svega kaže: Slijedi me! Dođi! Sudjeluj sa svojim trpljenjem u ovome djelu za spas svijeta, koje se vrši putem moje muke i mojega Križa. Malo pomalo, nakon što čovjek uzme svoj križ, sjedinjujući se duhovno s Kristovim Križem, pred njim se otkriva spasenjski smisao patnje. …I tada čovjek u svojem trpljenju pronalazi unutarnji mir i čak duhovnu radost. Odgovor je, dakle, u ljubavi Isus, iako nevin, preuzima na sebe patnju svih ljudi, jer preuzima grijehe sviju, i na taj način, crpeći dobro čak iz zla, pobjeđuje tvorca zla, Sotonu. Izvor radosti tada postaje nadvladavanje osjećaja uzaludnosti patnje koji, osim što uništava čovjeka iznutra, čini se također da ga čini teretom za druge. Otkriće spasenjskoga smisla patnje u sjedinjenju s Kristom preoblikuje taj deprimirajući osjećaj. Proturječna je misao evanđelja: izvori božanske snage izviru upravo usred ljudske slabosti Kada je tijelo duboko bolesno, a čovjek gotovo nesposoban živjeti i raditi, više se ističu unutarnja zrelost i duhovna veličina, koji tako čine dirljivu pouku za zdrave i normalne ljude. Ali, na koncu će pobijediti dobro. Doista, samo u sigurnosti uskrsnuća čovjek može pronaći potpuno novo svjetlo koje mu pomaže na putu kroz crni mrak patnje i boli.
Na Bolesnički dan naša pozornost biva okrenuta prema ljudima koji pate na najrazličitije načine i na svim razinama, tjelesnoj, duhovnoj i duševnoj. Promišljajmo o zdravlju i o bolesti iz perspektive i suodnosa s Bogom, koji je izvor i punina svetosti, pa prema tome i zdravlja. Nema veće bolesti nego kada zdravlje postane važnije i od života. Kad ovo kažemo onda pri tom mislim na tjelesno zdravlje pod svaku cijenu, pa i pod cijenu gubljenja duše; ili gubljenja onih elemenata duše, koji su bitni za njezinu opstojnost, a to je znači za čovjekovu bit.
Nije nepoznato da je na Gospin zagovor u Lurdu, mnoštvo bolesnih dobilo, zadobilo i tjelesno zdravlje. No možda je manje poznato da je mnoštvo tjelesno bolesnih u Lurdu zadobilo duhovno zdravlje, a to je daleko važnije. Čovjek je nerazdvojni spoj, makar do fizičke smrti, duha, duše i tijela. A znamo da tijelo utječe na duh i obratno. Znamo da tjelesne bolesti mogu utjecati na smanjenje volje za život, volje da se borimo za prave vrjednote, ali isto tako mnogim duhovnim velikanima, ulazak u tjelesnu bolest, značio je duhovni preokret. Tako da Bog koji je vrhunski odgojitelj zna kad nam što treba dopustiti radi našeg dobra. Zato on tjelesnu bolest može okrenuti i dovesti do duhovnog zdravlja, putem obraćenja. A obraćenje je postupno koračanje prema svetosti.
Tako da bismo mogli reći kada tjelesno zdravlje postane opasnost, da bi nam duša mogla zapasti u nepremostive poteškoće, da tada oštećenje tog tjelesnog zdravlja putem bolesti, po Božjoj milosti može nam doista otvoriti oči srca da prepoznamo kratkotrajnost i prolaznost našu na zemlji, pogotovo ako bismo se dali vezati uz ono što je prolazno, propadljivo i grješno.
Mogli bismo, oslanjajući se na Bibliju sasvim mirno reći da je bolest smrt na rate i da je ona posljedica grijeha a grijeh je prekidanje i ranjavanje komunikacije s Bogom, sa svojim središtem; sa sobom, dakle i s drugima. Zato težeći ponajprije za duhovnim zdravljem ne zanemarujemo ili preziremo tjelesno zdravlje, ali ga smještamo u odgovarajući zdravi kontekst.
Utječimo se Majci Božjoj Lurdskoj, koja je ukazujući se Bernardici rekla: «Ja sam bezgrješno začeće», i time postala putokaz nama da ne zaboravimo Njezino posredništvo, kako bi nam pomogla da u nama sve više raste bezgrješnost na takav način što ćemo Isusu dopuštati da se On u nama sve više razvija i da našu bolesnu sebičnost sve više razbija. Zdravlje bolesnih, moli za nas! |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
Glavni Izbornik
| Naslovnica |
| Novosti |
| Samarijanac |
