“ Bog mi je progovorio i pozvao da mu služim”

Florence Nightigale (7. veljače 1837.god

Kroz povijest se zdravstvena zaštita temelji na istom sustavu vrijednosti na kojem su utemeljene i druge vrijednosti društva: socijalnom, političkom, gospodarskom i vjerskom. Sestrinstvo je izniklo iz tradicijskih oblika njegovanja i liječenja. Stoga se na sestrinstvo gleda kao na temeljnu ljudsku aktivnost. Zalažući se za prepoznavanje ljudskih vrijednosti svakog čovjeka pao pojedinca, kršćanstvo je imalo veliki utjecaj na zdravstvenu zaštitu. Pristup medicini je utjecao ne samo na sestrinstvo nego i na popularno viđenje zdravstvene zaštite.

Razvoj tehnike u 19. i 20. st.osjetio se u medicini te je istisnuta vjera kao oblik lječenja sve se manje prilazi bolesniku holističkim pristupom, ne prati se bolesnik kao cjelina (čovjek) nego se u prvi plan stavljaju tehnika i ljekovi. Tom prilikom bolesnici su nedovoljno informirani, a medicinske sestre u nedostatku vremena i trenutnoj zapostavljenosti u struci (postavljene su položaj pomočnika liječnika, a ne zdravstvenog odgajatelja što su prije bile). Vrlo često kad se govori o zdravstvu svrstavaju se među ostalo medicinsko osoblje, a pri tom se zaboravlja da su medicinske sestre najbrojniji djelatnici u zdravstvu.

Liječnik u svom pristupu bolesniku se suviše bazira na bolest, u takvoj sitaciji ne dozvoljava se čovjeku da iskaže svoje misli, strahove, medicinska sestra je više u kontaktu s bolesnicima trebalo bi je načiti kako na drugi način prići čovjeku i tako vratiti osnovnu smiso sestrinstva koja je liječenje kroz njegu i zdravstveni odgoj.

Odnosi u zdravstvu se mjenjaju napretkom tehnike čovjek (osoba ) je postavljen u drugi plan, gubi se holistčki pristup, njega bolesnika i stručni zdravstveni odgoj a s time i med. sestre udaljuju se od bolesnika, tako su se promjenili odnose u zdravstvu. Bolesnici su nedovoljno informirani, prestrašeni, izgubljeni, ne mogu sve zapamtiti, smatraju da je medicina svemočna i ne žele sebe uključiti u izlječenje, poneki reagiraju agresivno, napadaju medicinske djelatnike, posebno medicinske sestre.Medicinske sestre se u takvoj sitaciji često ne snalaze,zatvaraju se u sebe, zaboravile su pravi smisao svog poslanja – ljubav za čovjeka, posebno sluh za starije i nemočne.Odlaskom s posla u svoje domove najčešće su glavni oslonac obitelji, te sav ostatak vremena posvečuju njima,tako nemaju ni vremena ni volje posvetiti sebi.Postaju mrzovoljne i nezadovoljne što će posebno osjetiti oni najslabiji, najosjetljiviji.To je jedan zatvoreni krug koji bi se trebao promjeniti.Svjedoci smo sve veče prisutnosti kroničnih bolesti medicinskih sestara kako tjelesnih tako i psihičkih, suicida.Primječuje se sve veča prisutnost medicinskih sestara na vjerskim obredima.Pojedinci traže sebe u raznim molitvenim zajednicama, duhovnim seminarima , hodočašćima, ali pritom zaboravljaju da je osnovno da same rade na svom duhovnom izgađivanju.

Utjecaj duhovnosti

Duhovnost je dinamičan proces kojim se otkriva unutarnja mudrost i životnost koje daju svrhu i značenj događajima u životu čak i usred osobne tragedije, krize, stresa, bolesti i patnje. Duhovnost osnažuje osobu da u cijelosti sudjeluje u životnim iskustvima od rođenja do smrti.

Gledajući kroz povijest zdravlje i duh su bili nerazdvojivo povezani, te su iscijelitelji razumjeli vezu između ljudskog duha i zdravlja.Razvoj znanosti i tehnike u medicini, kao i sve veća potreba za materijalnim dobrima istsnuo je duhovnost u medicinskoj primjeni.

Danas, medicina i vjera ulaze u novu dinamiku međusobnog poštovanja i istraživanja, te bi to trebalo odrediti budućnost brige o zdravlju. Istraživanja pokazuju da ljudi koji pohađaju vjerske obrede uživaju u boljem zdravlju i žive duže, a od bolesti se oporavljaju brže i uz manje komolikacija. Bolje se nose s bolešću i manje su depresivni.

SZO uključila je preko 30 medicinskih centara u studiju kvalitete življenja šest dimenzija: tjelesno i psihičko zdravlje, osobnu nezavisnost, socijalne odnose, okoliš, duhovnost i religijske običaje. Jedan od zaklučaka studije odnosi se na vrijednosti čimbenika kao što su duhovnost vjera i suosječanje u procesu izliječenja, dakle u cijelovito razumjevanje ljudskog zdravlja uključuje se i nematerijalna dimenzija.

Znanstveni radovi(650) Nacionalnog instituta za zdravlje SAD – adokazuju povezanost razine duhovnost s poboljšanjem simptoma depresije, tjeskobe, ovisnosti, prevencije suicida, shizofrenije, srčanih bolesti, dijabetesa, reumatnoidnog artritisa, cerebrovaskularnih bolesti, poremečajimunološkog sustava i sučeljavana s kroničnim bolestima ( MS; NEO ).

U našoj domovini intezivno se proučava utjecaj duhovnosti i vjere na zdravlje održani su na tu temu stručni skup “Vjera i zdravlje” u organizaciji HKLD 2001. god. i interdisciplinarni, multikonfesionalni i internacionalni simpozij “Vjera i zdravlje”2oo5.g

Programi na razini SZO imaju za cilj integrirati duhovne potrebe i potencijale bolesnika:

• procijena osnovnih duhovnih potreba i potencijale bolesnika
• ozračje koje daje osječaj sigurnosti i poštovanja te vrijednosti i povjerenja
• dovoljno vremena da se zdravstvenim djelatnicima iznesu tegobe i osjećaji
• poticaj da se iznađe smisao patnje
• mogučnost razvoja odnosa sa Svevišnjim i produbljivanje vjere.

Zadaća programa ovakvog tipa u Hrvatskoj po preporuci dr. Hermana Vukušića bi bila poticanje duhovnosti i vjere u cilju izlječenja duševnih i tjelesnih bolesti, poboljšanje kvalitete zdravlja i življenja, edukacija djelatnika raznih profila o ulozi duhovnosti u procesu izlječenja, te sučeljavanja s teškim kroničnim bolestima, edukacija o ulozi duhovnosti između zdravstvenog djelatnika i bolesnika, prevencija psihičkih tegoba i suicida u općoj populaciji, znanstveno-istraživački rad na temu utjecaja duhovnosti i vjere na ljudsko zdravlje.

Medicinske sestre su spona između liječnika i bolesnika, te su najviše i najčešće u neposrednom kontaktu s bolesnikom – patnikom kojemu pružaju utjehu i nadu.

Vjera osnažuje sposobnosti za nošenje sa svime što život stavlja na put. Istraživanja pokazuju da većini ljudi duhovnst ili vjera pomažu da ljudi žive duže i oporavljaju se od bolesti brže i uz manje komplikacija, skloniji su bolje se nositi s bolešću, osjećaju manje depresije, a zdravi uživaju u boljem zdravlju.
Istinski religiozne osobe znaju iz iskustva, a istraživanja potvrđuju da religijska praksa:

• dovodi do psihofizičke relaksacije;
• Razvija koncentraciju i pažnju;
  
• disciplinira i jača voljne, emocionalne i kognitivne funkcije;
  
• jača grupnu integraciju i osposobljava jedinku za timski rad;
  
• olakšava usklađivanje zahtjeva superega s realitetom;
  
• pomaže u rješavanju unutarnjih konflikta;
  
• oslobađa od napetosti, anksioznosti, fobije i depresivnosti;
  
• pomaže prilagođavanju grupnim standardima i vrijednostima;
  
• razvija samopoštovanje i pomaže u prihvačanju vlastite ličnosti;
  
• pomaže u prihvačanju i razumjevanju drugih;
  
• razvija osjećaj individualne i kolektivne odgovornosti;
  
• potiče individualno sazrijevanje;
  
• razvija socijalnu svijest i
  
• pomaže u očuvanju socijalnih vrijednosti i standarda.

Iz iskustva možemo reči da naši bolesnici vole spoznaju da medicinska sestra koja im pomaže je vjernik, obračaju joj se s povjerenjem. To primječujemo i u bolnicama i u izvanbolničkoj zaštiti. U našim projektima Skrb o teškim bolesnicima, Kontinuirana skrb za stare i bolesne i Zdravstveni odgoj starijih osoba vidliva je zainteresiranost za takav oblik rada.

Zaključak:

Božji zakon nam omogućava da svoje psiho fizičke potencijale usmjerimo ispravnim putem, nalazeći u tome mir, blagostanje, svrhu i smisao ljudskog postojanja u ovom prolaznom svijetu.