Obitelj predstavlja jednu od primarnih društvenih zajednica jednako kao i škola i radna zajednica. Obitelj je primarna društvena zajednica koja zadovoljava ljudske potrebe i društvene funkcije svojih članova. Funkcije obitelji opisane u tablici:

Pojam obitelj ne treba mijenjati sa sličnim pojmovima koji se često upotrebljavaju u istom značenju, kao što su kućanstvo (ekonomski kriterij), brak (pravni kriterij), rodbina (kriterij krvnog srodstva) i drugo.

Prepoznaju se različiti tipovi obitelji. Prema mjestu života i gospodarstvenoj funkciji prepoznaju se gradska i seoska obitelj. Prema broju članova i rodbinskom odnosu prepoznaju se nuklearna i proširene obitelj. Nuklearna obitelj su roditelji i djeca, a proširene su više-generacijske obitelji. Proširene obitelji mogu biti i nuklearna obitelj sa jednim ili više dodatnih članova (dodatni član je baka – udovica, brat majke koji nije stvorio svoju obitelj i dr.) Pod pojmom restrukturirana obitelj podrazumijeva se nuklearna obitelj se djelomičnim srodstvom, odnosno obitelj u kojem je poočim ili pomajka, te djeca koja nemaju zajednička oba roditelja. Prepoznaju se i migracijske obitelji od kojih je u našem okruženju najčešća obitelji čiji jedan ili više članova duže vrijeme rade izvan mjesta boravka obitelji. Samačko kućanstvo također možemo svrstati u specifični tip obitelji, osobito zato što se u našem okruženju nalaze ostarjeli roditelji koji žive sami uz brigu i pomoć nuklearne obitelji koja ne živi u istom kućanstvu. Bake i djedove koji žive samostalno i pomažu djeci čuvajući im unuke gotovo svakodnevno možemo svrstati i u tzv. proširene nuklearne obitelji.  

Konačno, alternativne obitelji su također prisutne u našem okruženju. To mogu biti alternativne zajednice poput terapijskim komuna za liječenje ovisnika. Mogu biti društveno organizirane kao što su alternativne obitelji za nezbrinutu djecu (npr. „Dječje selo Lekenik“) ili emocionalne zajednice slične braku u različitim oblicima.

U „životu“ svake obitelji izmjenjuju se manje ili više pravilni periodi koje tvore takozvani obiteljski ciklus. Obiteljski ciklus čini:

·         Nastajanje obitelji

·         Rođenje djeteta

·         Obitelj sa školskim djetetom

·         Obitelj s adolescentom

·         Obitelj s odraslim djetetom

·         Obitelj “praznog gnijezda”

·         Obitelj starih 

Nekoliko je metoda koje se koriste u specifičnoj dijagnostici stanja obitelji. To su heredogram, obiteljski Apgar i Voljčev kompas.

Heredogram predstavlja dijagram obiteljske povezanosti i nasljeđivanja koji uključuje ne samo genetske elemente, nego svu ukupnost utjecaja obitelji na stanje zdravlja pojedinca. Za razliku od genograma (kojim se analiziraju samo krvni srodnici i s tim u vezi naslijeđene osobine), u heredogram će biti uključen i krvni ne-srodnik koji dugo živi u obitelji, te će biti praćena osobina koja se ne nasljeđuje krvlju (prehrambene i druge navike).

Obiteljski Apgar je upitnik kojim se testira zadovoljstvo člana obitelji podrškom i komunikacijom unutra obitelji. Testira se kroz 5 pitanja:

Zadovoljan/a sam načinom na koji moja obitelj raspravlja o zajedničkim problemima

Zadovoljan/a sam da moja obitelj prihvaća i podržava moje aktivnosti i ideje

Zadovoljan/a sam načinom na koji moja obitelj pokazuje da sam joj drag/a

Upitnikom se nude odgovori tri stupnja zadovoljstva a vrednuju se: skoro uvijek – 2 boda, ponekad – 1bod, rijetko ili nikad – 0 bodova.

Voljčev kompas je shema koja imitira strane svijeta slično kompasu. Svaka os opisuje problematiku kompleksnog problema koristeći karakteristike:

Težina problema se vrednuje skalom od 5 stupnjeva koja se numerički označuje na pripadajućoj osi od sjecišta osi prema periferiji. U konačnici se spajanjem točki koje označuju težinu problema na pojedinim osima dobije geometrijski lik koji odgovara izgledu kazaljke kompasa. Vrh tako dobivene igle kompasa je usmjeren na os, odnosno karakteristiku u kojoj je problem najteži – pokazuje smjer poželjne intervencije.

Zaključno se može reći da je u ranom otkrivanju bolesti i traganju za zdravstvenim rizicima korisno upotrebljavati sve prethodno opisane karakteristike obitelji. Na taj način možemo prepoznati: 

·         Rizične članove obitelji  

·         Rizična aktivnosti, navike obitelji

·         Rizične obitelji (tipovima)

·         Rizični periodi obiteljskog ciklusa

·         Rizici prema pojedinim funkcijama obitelji

Uz opisane specifične dijagnostičke metode potrebno je koristiti poznavanje funkcija obitelji, tipova obitelji i obiteljskog ciklusa.

Kombiniranjem tih znanja moguće je pristupiti dijagnostici obitelji na način kako bi se rano otkrilo problem i zaštitilo zdravlje obitelj.