"Iz krila majčina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke“. (Ps 22, 10).

U dugogodišnjoj praksi često sam nailazila na doilje s ozbiljnim problemima. Majke koje su žarko željele dojiti, a mlijeka nije bilo. Vrlo često naoružane svom mogućom literaturom o dojenju i njezi djeteta, informacijama s interneta, foruma, edukacije na najmanje dva trudnička tečaja, uz manju ili čak izrazito veliku podršku obitelji.  Rekli bi idealni uvjeti žena sve zna ima pomoć patronažna sestra joj gotovo i nebi trebala, ali najčešće nije tako. Najčešće imaju pojačanu potrebu za patronažnom posjetom.

Rađanje, roditeljstvo ali i bolest su sastavni dijelovi života te ih tako valja prihvaćati. Obitelj je u strahu, prestrašena i zabrinuta, zbog novonastale situacije te im je u tim trenucima potrebna podrška i sigurnost.

Potrebno je mnogo znanja ali i sposobnosti  da stečeno znanje primjenimo u praksi.  Stoga je nephodno uvijek pripremati i isticati značaj obitelji i brigu za zdravlje cijelokupne obitelji već u prvoj, ali i u svakoj narednoj posjeti. Ukoliko majka/doilja ali i obitelj nađe unutrašnji mir možemo se očekivati uspješnije dojenje. Ne zaboravimo u trenutku dolaska iz rodilišta mladi roditelji imaju najveću potrebu za potporom, jer tada prvi puta moraju samostalno preuzeti roditeljsku ulogu.

Smirena i uravnotežena obiteljska atmosfera doprinosi uspješnijem savladavanju početnih poteškoća tijekom prilagodbe. Pristup pun razumijevanja i ljubavi doprinijeti će podizanju samopouzdanja i zadovoljstva.

Pravilna raspodjela zadataka u obitelji u prvim danima neophodna je te se osim aktivnosti majke svakako treba uključiti otac, braća i sestare, bake i djedovi, tete i stričevi, prijateljice…. Naime samo uvažavanje svih sudionika u razvoju djeteta olakšati će pravilan pristup djetetu. Poseban je naglasak na pravilan, jer moramo biti vrlo oprezni da prevelikom brigom možemo biti opterećenje za majku što bitno utječe na zdravstveno stanje, posebno laktaciju.

Dojenje je vrlo važan način komunikacije između majke i djeteta, ali i između članova porodice.

Ono sadržava nekoliko razina komunikacije koji se kreću od osjećaja sigurnosti, topline, nježnosti, ugodnog ukusa, zadovoljenja potrebe da dijete ne bude gladno do potrebe da se osjeća voljenim.

Značaj dojenja, kroz povijest, prepoznat je u mnogim tekstovima posebno u Starom i Novom zavjetu. Osvrnuti ću se na papine poruke u XX. stoljeću:

•       Pio XII ženama organizacije Talijansko katoličko djelovanje: „Mi u majkama vidimo one koje imaju prvi i najintimniji utjecaj na duše malenih i na njihovo odrastanje u pijetetu i predanosti. Zasigurno ne postoji umjetnost teža i napornija od krojenja dječje duše; te su duše vrlo nježne, tako ih je lako izobličiti neobazrivim utjecajem ili pogrešnim savjetom, tako ih je teško izvesti na pravi put i tako lako zastrane. Upravo je sve ovo razlog zašto je poželjnije, osim u slučaju kad je to prilično nemoguće, da majka svoje dijete hrani svojom dojkom. Tko će kazati kakav je to misteriozni utjecaj majke na odrastanje tog malog bića, majke o kojoj u potpunosti ovisi njegov razvitak… „

•       Ivan Pavao II  na znanstvenom susretu “Dojenje: znanost i društvo” – (pod pokroviteljstvom Papinske akademije znanosti i Kraljevskog društva Velike Britanije 12.5.1995.) govorio je na prednosti dojenja, shvaća ozbiljnost problema upoznat je s trenutnom situacijom te naglašava važnost prakticiranja dojenja. Poznata mu je dobrobit dojenja za majku i dijete, naglašava važnost kako za siromašne tako i bogate. Govori o prosvjetljenju javne svijesti o tome koliko ova prirodna aktivnost znači za djete i koliko pomaže stvaranju bliskosti između djeteta i majke koja je toliko potrebna za zdrav razvoj djeteta.

Dolazak novog člana obitelji posebno dojenje treba razmatrati kao duhovni, osjećajni i tjelesni proces imajući na umu neodvojivost dojenja od trudnoće i poroda. Osobine svakog pojedinca u ovom slučaju djeteta, majke, oca...ali i obitelji uvjetovane su nasljednim i stečenim biološkim, psihološkim, sociološkim i duhovnim čimbenicima. Stoga svaku osobu trebamo prihvatiti cijelovito. Prava i odgovornost roditelja u donošenju odluka o zdravlju i razvoju dijeteta proizilaze iz osobnih ljudskih vrijednosti i uvjerenja.

Kako bi približili značaj komunikacije neophodno je upoznati se sa pojmom duhovnosti. Duhovnost i religioznost osobe najviše dolaze do izražaja u suočavanju s kriznim i egzistencijalno osjetljive životne situacije (začeće, trudnoću, porod, dojenje ...) kad se javlja nesigurnost, strah, bol i onesposobljenost, gubitak kontrole, obeshrabrenje i gubitak nade. Tada duhovnost/religioznost u suočavanju donosi pozitivni pogled na svijet, smisao i svrhu, psihološku integraciju negativnih sadržaja, nadu i motivaciju, osobno osnaživanje i povjerenje, osjećaj kontrole, modele patnika olakšavajući prihvaćanje situacije, vodstvo u donošenju odluka uz smanjenja stresa, društvenu podršku. Za razliku od kriznih životnih situacija za egzistencijalno osjetljive životne situacije moguće se pripremiti te one predstavljaju istovremeno izazov i priliku za rast osobe. Hoće li se osoba na pravi način nositi s tim životnim situacijama ili će na razne načine od njih bježati ovisi o pripremi te stupnju inteligencijā.

Podsjetimo se - razlikujemo tri vrste inteligencije: intelektualnu ili racionalnu (IQ) koja nam pomaže rješavati logičke i strategijske probleme; emocionalnu (EQ) koja nas čini svjesnim vlastitih i tuđih osjećaja te nam pomaže da se uživimo u probleme drugih, suosjećamo, da budemo motivirani i da na odgovarajući način reagiramo na bol i zadovoljstvo; te suštinsku njima nadređenu duhovnu inteligenciju (SQ) – inteligenciju duše kojom pristupamo problemima smisla i životnih vrijednosti, a koja omogućava ljudskim bićima da budu kreativni, da promjene pravila, izmjene situaciju te stave stvari i životne situacije u širi smisleni kontekst. Ženi bi već visok IQ, uz sve znanstveno utvrđene dobrobiti dojenja kako za majku tako i za dijete, omogućio da se odluči za dojenje. Ukoliko bi tome pridodala i visok EQ razlozi za dojenje još bi se više umnožili, jer bi majka već tijekom trudnoće mogla uspostaviti prenatalnu privrženost te bi dobro prepoznavala djetetove osjećaje i potrebe. Visok SQ, kao dominantan i integrirajući oblik inteligencije, omogućio bi majci povezati razloge s razumske i osjećajne strane te smjestito dojenje u širi smisleni kontekst doživljavajući svetost i sebedarje tog čina.

Na kraju ne zaboravimo: komunikacija je osnova humanistički orjentiranog sestrinstva. Stoga bi svi zdravstveni radnici bi trebali ovladati vještinama koje će pomoći da komunikacija bude profesionalna, empatijska i podređena visokim etičkim načelima. Dobra komunikacija u promociji dojenja je jedna vrsta osiguravanja kvaliteta u zdravstvu.

Literatura:

Sheila M. Kippley: Katoličko majčinstvo i dojenje

Hodžić PK: Uloga duhovnosti u dojenju, Simpozij o dojenju HKDMST, Zagreb 2006.

Mirna Kajgana: Dojenje i katolicizam, 2009

Hijacinta Hoblaj: Brak – roditeljstvo – odgoj, simpozij „Život u krilu zdrave obitelji – zdravlje u zajednici“ HKDMST,Zagreb 2008

Priručnik za trudničke tečajeve, UNICEF – MZSS Zagreb, 2010,

Rasema Šiljegović, Safija Kalajlić: Značaj komunikacije u promociji dojenja i zaštiti zdravlja djece, „ Život u krilu zdrave obitelji –

Pravilna komunikacija put do zdravlja“ HKDMST, Zagreb 2010.